Create Your First Project
Start adding your projects to your portfolio. Click on "Manage Projects" to get started
BIBLIJA (1974.)
Bertolt Brecht: BIBLIJA
režija: Branko Brezovec
dramaturgija: Branko Matan
glazba: Pjer Žardin
scena: Damir Šubić
kostimi: Elvira Liberatti
rasvjeta: Damir Kruhak
Djevojka: Maja Šoljan
Otac: Miodrag Krencer
Brat: Mladen Blaić
Djed: Pjer Žardin
Glazbenici: Branko Hromatko, Damir Prica
Premijera: Onofrijeva česma - Dubrovnik, 17. kolovoza 1974.
Gostovanja: Dani mladog teatra ´74 – Zagreb, Festival BRAMS ´74 – Beograd
B.B. U KNJIZI MARINA BLAŽEVIĆA "RAZGOVORI O NOVOM KAZALIŠTU", CDU, ZAGREB, 2007.
Ilegalno smo uvježbavali predstavu u parku Gradac u Dubrovniku i, na žalost, ilegalno je morali igrati jer su se Igre bojale bilo kakvog fringea, a tadašnji Savez socijalističke omladine odbio je stati iza nas.
U Dubrovnik smo otišli jer smo slutili posebnu energiju u gradu, prije svega zahvaljujući ozbiljnoj seriji Parovih predstava. Bilo je to vrijeme Kolumba, Parovi glumci hodali su gradom u kostimima iz predstava, čitav grad bio je, što bi se reklo, teatraliziran. Cocco je tada opet bezobrazno, kao s &TD-om, osjećao da tamo pripada, da bismo i mi trebali sudjelovati u toj teatralizaciji – ovo govorim da bi se vidjelo da nikada nismo osjećali rub kao naš prirodni prostor, iako smo za njega imali dubokog razumijevanja - da smo računali da postoji ozbiljan i odgovoran centar hrvatskog teatra – premda ne mogu reći da je nekog zanimalo što mi o tom centru mislimo, osim što nas policija ipak nije izgnala iz grada.
Ukratko, u Coccu se pojavljuju neki novi ljudi: Asja Jovanović, još uvijek gimnazijalka, započinje probati s nama u Dubrovniku, ali se odveć uplašila loših perspektiva izvedbe na Stradunu, pa odustaje. Uskače kćerka Antuna Šoljana - Maja.
Radimo sedamnaestminutnu, stamenu, hladnu, brechtijanski ukopanu predstavu. Kod Onofrijeve česme: crveni tepih u obliku slova L. I opet slična tema: žrtvovati se ili ne, jer o parafrazi Judite je riječ. Žrtvovati čast djevojke i spasiti grad ili pustiti da svijet propadne, ali čast sačuvati. To je najranija Brechtova drama, a predstava je završavala ovako: velika haljina (koje se dva desetljeća kasnije dosjetio i Pandur) izvana napravljena od jute, a iznutra crvena; u trenutku kad krene palež grada (jer se nesuđena Judita povela za djedovim savjetom da se ne žrtvuje za grad), diže se haljina, sve se zacrveni i vidi se Juditino spolovilo. Haljina glumi požar, ali i gubitak djevojkine nevinosti. Požar sve guta i sada je pitanje hoće li u tome stradati i žensko spolovilo ili neće. Lijepa finalna slika.
Naravno, kad je Savez socijalističke omladine Dubrovnika odgledao probu predstave dobili smo po njonji: jest da je Brecht socijalistički pisac, ali ta Biblija je ipak njegovo manje uspjelo djelo. I tako, nisu nam dali dozvolu da izvedemo Bibliju na javnoj površini, no mi smo to ipak odradili gerilski, tri puta po tri puta za redom po Gradu na raznim mjestima. Ovaj put naletili smo na same Čaplje.